„Ali ja se zaljubila…“

Kao i svake godine tako i ove, korizmeno vrijeme približava se svome kraju. Često sam se susretala s mišljenjima da „toj Korizmi nikad kraja!“ Ili da je to vrijeme tako „nostalgično“ i „tužno“.

Nije ni čudo! Ta i meni se samoj korizma nekada znala „oduljiti“ zbog istih ili sličnih razloga. Često si zadamo razna odricanja, molitve, postove i jedva čekamo da prođe ovih beskrajnih 40 dana jer nam je teško izvršiti sve što smo si zadali.

Ništa nije loše u tome što smo si odredili ova odricanja, dapače to je pohvalno, ali imamo li ispravnu nakanu, zašto to sve činimo? Ne znam kako vama, ali meni je ovo korizmeno vrijeme prošlo veoma brzo. Ovu sam korizmu gledala zaljubljeničkim očima. Kako to? Gledam što je sve Gospodin učinio za mene, moje prijatelje, moju obitelj, moje sestre, jednostavno za sve – bez razlike kojoj državi ili naciji ili religiji pripadamo pa se ne stižem čuditi. Ako budemo gledali na korizmeno vrijeme kao na vrijeme zaljubljivanja u Isusa zbog svih tih velikih djela što ih je za nas s ljubavlju učinio, neće nam biti problem odreći se „nečega“. Sigurno ćete mi reći da sam romantik, ali mislim da nisam daleko od istine bez obzira kojim naočalama na nju gledam: rozim, ljubičastim, crnim ili bijelim. Korizmeno vrijeme trebalo nam je otvoriti oči kako bi smo ugledali Božja djela i počeli konačno tražiti Gospodina. Jesmo li ove Korizme tražili Njegovo lice? Ili smo tražili svoje lice? Ako mi se netko sviđa, sve ću učiniti da tu osobu ponovo mogu susresti, da je mogu vidjeti, da je mogu gledati. Ali ako tražim svoje lice, onda sve činim da se mene gleda, moja djela ili nedjela. I ako se to dogodi, onda nam se može korizma, uistinu, jako oduljiti jer ne vodi pravom Cilju – Licu Božjemu.

Traženje Gospodina je proces koji traje cijeli život. Zato nama kršćanima, uistinu, nikada ne može biti s Gospodinom dosadno. Prema tomu, ako smo ove korizme uspjeli gledati na Boga, možemo slobodno i s radošću ući u uskrsno vrijeme. Ako niste uspjeli, dragi Framaši, želim vam da vam ovaj Veliki tijedan bude vremenom iskrenog gledanja u Njegovo lice. Neće biti lako! Ta tko bi htio gledati – ljubiti neko ispaćeno lice? Ali ja se zaljubila – zagledala. Istina je da nas ovo Lice može naučiti ljubiti i druga (ili svoja) slično ispaćena lica.

s. M. Samuela Muchová/frama-hercegovina.com