Svjedoci smo jednog tužnog vremena. Zemlja nam se prazni ljudima. Svi odlaze. Slavonske pašnjake nema tko obrađivati, a evo i hercegovački krš ostaje pust: šipci izumiru jer tamo gdje nema ljudi, ne rađaju ni šipci. Katoličke krajeve u kojima se odvajkada glasalo zvono sa zvonika, zamjenjuje nerazumljiva vika s bogatih minareta.

„Kakav narod, takve su mu i vođe!“ – poznata je stara izreka.

Ponekad nam Bog dopusti prepoznati znakove njegove milosti i ljubavi prema nama.

Nisam nikad bila od nekih velikih emocija.