Mjesto i uloga župe Međugorje

Od 1. ožujka 1984. pa do 8. siječnja 1987. Gospa je preko vidjelice Marije Pavlović svakoga četvrtka davala posebne poruke za župu, u kojima je župu pripravljala na posebnu zadaću koju ima u njezinu i Božjemu planu.

To je izrijekom rečeno već u prvoj poruci župi: „Draga djeco! Ja sam ovu župu na poseban na-čin izabrala i želim je voditi. U ljubavi je čuvam i želim da svi budu moji. Hvala vam što ste se večeras odazvali. Želim da uvijek budete u što većem broju sa mnom i mojim Sinom. Ja ću svakog četvrtka reći posebnu poruku za vas“ (1. 3. 1984.).

U toj poruci ključna su dva glagola, izabrati i voditi. Kao što je Bog nekoć sebi izabrao Izraela i strpljivo ga vodio da po njemu dopre do svih naroda, tako je Gospa izabrala tu malu župu i želi je voditi, da po njojmože doprijeti do svih ljudi.

U čemu je Gospino vodstvo? Naglašavajući često kako je ona u župi „nazočna“ (15. 3. 84.; 30. 1. 86.; 25. 3. 87.), Gospa želi župu u što većem broju okupiti oko euharistijskog stola i slušanja riječi Božje, potaknuti je na obiteljsku molitvu, posebno na moljenje krunice, čitanje Svetoga pisma, redovitu ispovijed. Sve je usmjereno na to da glavne poruke nađu plodno tlo u životu župljana kako bi mogli biti svjedoci onoga što Bog čini po Gospi. Da taj izbor župe nije svrha sam sebi, već da služi većem cilju, jasno je odmah iz iduće poruke: „Djeco draga, obraćajte se vi u župi. To je moja druga želja. Tako će se moći obratiti oni koji budu ovamo dolazili“ (8. 3. 1984.).

Iz toga jasno proizlazi da je obraćenje župe u službi obraćenja hodočasnika odnosno svijeta. A budući da obraćenje nije stvar jednoga trenutka, već mukotrpan proces rasta u vjeri, ono će u različitim oblicima biti tema brojnih poruka. To je zasigurno i razlog zašto Gospa u svojim kasnijim porukama govori o „putu obraćenja“, koristeći jednu od temeljnih biblijskih metafora. Nakon što je već prestala davati poruke za župu, još jednom joj jamči svoju privrženost, podsjećajući istodobno što od nje očekuje: „Ja vam dajem svoj posebni blagoslov i ostajem s vama na vašem putu obraćenja“ (25. 3. 87.). To jamstvo nipošto ne znači nekakvu povlasticu župe i njezinih članova pred drugima. Ako se zaboravi „put obraćenja“, slijedi itekako ozbiljno upozorenje: „Dječice, želim od vas napraviti prelijepi buket spreman za vječnost, ali vi ne prihvaćate put obraćenja, put spasenja koji vam nudim preko ovih ukazanja“ (25. 7. 95.).