Katolici zaista ne bi trebali slaviti Noć vještica jer je njihova pažnja posvećena molitvi svecima, uzorima kršćanskog života, ali i sjećanju na pokojnike, pa su to dani meditacije, mira i uspomena, a ne maskiranih zabava i okultizma.
Postoji na svijetu dragocjeni biser o kojemu se napisalo toliko pjesama, romana, drama, koji se našao na platnu velikih umjetničkih duša i svejedno još uvijek ostade Božja tajna nedorečena čovjeku. Nosi naziv, žena.
»Kao što Isus umre i uskrsnu, tako će i Bog i one koji usnuše u Isusu privesti zajedno s njime. I kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni« - kaže ulazna pjesma mise spomena svih vjernih mrtvih koji u novije doba praktički obuhvaća i svetkovinu Svih svetih i Dušni dan.
Želim li ja biti svet, sveta? U ovom vremenu, kada je svijet ohladnio za ljubav Božju, ne znam poteže li itko takvo pitanje? Dolazi li ikome na um ovakva misao? Želi li to tko?
Svaki put kad mislimo, sad je gotovo, sad su stvari do kraja jasne, sva su pitanja odgovorena, nema se što više pitati, sad se može krenuti, neopterećeno, bez velikih zašto, ali, kako, podiže taj svoj prst i javlja se za riječ Toma, učenik i apostol.
Katekizam Katoličke Crkve nam kaže: To je punina života, zajedništvo života i ljubavi s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom i svim blaženicima; to je krajnji cilj i ostvarenje čovječjih najdubljih težnja, stanje najveće konačne sreće (KKC 1024).
